Muhamed Mujić najljepši je fudbalski dragulj Mostara, koji je slavu svog rodnog grada pronosio širom svijeta, a ostaće u sjećanju kao najbolji fudbaler svih vremena Mostara i Bosne i Hercegovine i jedan od najboljih jugoslovenskih fudbalera. Njegova smrt predstavlja veliki gubitak, ali će uspomena na njega vječito živjueti.
Rečeno je to, između ostalog, na današnjoj komemoraciji u Gradskoj vijećnici, koju su upriličili Sportski savez Grada Mostara i Gradska uprava grada Mostara.
Komemoraciji su, pored porodice Muhameda Mujića, prisustvovali bivši Veležovi igrači: Enver Marić, Džemal Hadžiabdić, Sead Kajtaz , Marjan Kvesić, Vladimir Skočajić, Nusret Čerkić, Bruno Repar, Samir Ćemalović, nekadašnji predsjednik Veleža Nedim Vila, Ivan Beus, član rukovodstva Zrinjskog, te brojni prijatelji.
U ime Grada Mostara i u svoje lično ime, od Mujića se oprostio gradonačelnik Ljubo Bešlić.
„Ko se boji smrti propustio je život. Muhamed Mujić nije se bojao smrti i nije propustio život. Dokaz tome smo mi danas ovdje! Njegovi prijatelji, kolege, sadašnji i bivši sportaši i sportski ardnici Grada Mostara.
Mostar je imao brojne sportske legende. Neki od tih legendi bili su jako medijski eksponirani. Muhamed Mujić se i po tome razlikovao od drugih. Nikada nije želio veliku pažnju, ali je bio i ostao velika mostarska sportska legenda.
Muhamed Mujić nije samo mostarska već i bosansko-hercegovačka i šire.To najbolje potvrđuju sportski uspjesi koje je ostvario ali, prije svega, njegova ljudskost i dobrota koju je prenosio na sve ljude oko sebe.
Kada je fudbal u pitanju, rijetko ćemo se složiti oko toga ko je bolji fudbaler, ali kada se spomene ime Muhameda Mujića, tu će se složiti starije, ali i mlađe generacije, da je on bio najbolje što je Mostar i BiH dala.
Potvrđuju to i riječi jednog od ponajboljih mostarskih fudbalera Blaža Sliškovića, koji je za Mujića kazao kako je on najveći igrač s ovih prostora.
Nisu Mujića, bez razloga, prozvali za čudesnog igrača. U prilog te činjenice govori i podatak da je započevši fudbalsku karijeru u Veležu već sa 17 godina zaigrao za prvi tim, a u sezoni 1955./1956. postao i najbolji strijelac tadašnje Prve fudbalske lige i kapitan fudbalske reprezentacije Jugoslavije.
O njegovom fudbalskom putu vjerujem drugi će govoriti podrobnije, a ostaće upamćeno da je Mujić nastupao i za velike klubove, kao što su zagrebački Dinamo i francuski Bordeaux, ali da se, kao skoro svaki Mostarac, vratio u svoj grad, gdje je mlađim naraštajima nastavio prenositi svoje stečeno fudbalsko znanje i ljudsko i sportsko iskustvo.
Upravo te generacije mladih Mostara sjećaće ga se kako čovjeka na koje je prenosio svoj veliki uticaj da se što više uključe u fudbal i da se kroz njega izgrađuju kao sportisti i kao ljudi.
Svi mi ostali iza našeg Muhameda, siguran sam, sačuvaćemo ga u lijepoj uspomeni i dugom sjećanju i zahvaliti mu za sve što nam je dao sportu ovog grada.
Danas je grad Mostar izgubio jednoga velikog čovjeka i sportistu, i na kraju za sve učinjeno želim, u ime sugrađana, reći jednostavno jedno veliko hvala“, rekao gradonačelnik Ljubo Bešlić.
Ispred Sportskog saveza grada Mostara, o Mujiću je govorio Dženan Šuta.
„Muhamed Mujić je jedna od najvećih vertikala ovog grada, jer se u njemu sublimisalo sve ono što karakteriše istinske fudbalske veličine-izuzetna sportska i moralna ličnost. Malo je ko za života napravio tako veličanstvenu zadužbinu, po kojoj će se dugo pamtiti, kao što je naš Hamić. U svakoj sredini bio je izuzetno obljubljen i poštovan, uvažavana je svaka njegova riječ, jer je bila plod velikog životnog iskustva i samoprijegora. Imponovala je njegova maksimalna posvećenost Veležu, ali je pratio i podsticao i druge sportove u gradu Mostaru radujući se uspjehu svih sportista i sportskih funkcionera, jer su pripadali jednom krugu djelatnosti, bilo da je riječ o amaterskom ili profesionalnom sportu“, kazao je Šuta.
Ispred bivših igrača Veleža, od Mujića se oprostio Nusret-Dajdži Čerkić, istakavši da će ga njegovi saigrači pamtiti kao „centralnu polugu Veleža, sportistu izvanrednih predispozicija i umijeća“.
„Bez Mujića pedesetih godina prošlog vijeka, Velež je djelovao kao tijelo bez glave, bez obzira na svu požrtvovanost i ogromno zalaganje svih nas u timu. Svi smo bili svjesni koliko je odskako od prosječnostiu, ali smo, isto tako, bili zahvalni što ga imamo uz sebe. Nakon blistave fudbalske karijere, ostao je uz Rođene i povjerene su mu vrlo odgovorne funkcije direktora kluba i šefa stručnog štaba. Sa Sujemanom Repcom iznjedrio je sjajnu generaciju, koaj je sedamdesetrih godina prošlog vijeka žarila i palila po svim jugoslovenskim stadionima. Hamić će ostati ličnost kojoj ćemo se uvijek klanjati i poštovati ga“, rekao je Čerkić.
Telegrame saučešća i žal što ne mogu danas biti u Mostaru uputili su Veležove legende – Ivan Ćurković i Duško Bajević, koji su posebno naglasili da je otišao najveći fudbaler s ovih prostora.
Rečeno je to, između ostalog, na današnjoj komemoraciji u Gradskoj vijećnici, koju su upriličili Sportski savez Grada Mostara i Gradska uprava grada Mostara.
Komemoraciji su, pored porodice Muhameda Mujića, prisustvovali bivši Veležovi igrači: Enver Marić, Džemal Hadžiabdić, Sead Kajtaz , Marjan Kvesić, Vladimir Skočajić, Nusret Čerkić, Bruno Repar, Samir Ćemalović, nekadašnji predsjednik Veleža Nedim Vila, Ivan Beus, član rukovodstva Zrinjskog, te brojni prijatelji.
U ime Grada Mostara i u svoje lično ime, od Mujića se oprostio gradonačelnik Ljubo Bešlić.
„Ko se boji smrti propustio je život. Muhamed Mujić nije se bojao smrti i nije propustio život. Dokaz tome smo mi danas ovdje! Njegovi prijatelji, kolege, sadašnji i bivši sportaši i sportski ardnici Grada Mostara.
Mostar je imao brojne sportske legende. Neki od tih legendi bili su jako medijski eksponirani. Muhamed Mujić se i po tome razlikovao od drugih. Nikada nije želio veliku pažnju, ali je bio i ostao velika mostarska sportska legenda.
Muhamed Mujić nije samo mostarska već i bosansko-hercegovačka i šire.To najbolje potvrđuju sportski uspjesi koje je ostvario ali, prije svega, njegova ljudskost i dobrota koju je prenosio na sve ljude oko sebe.
Kada je fudbal u pitanju, rijetko ćemo se složiti oko toga ko je bolji fudbaler, ali kada se spomene ime Muhameda Mujića, tu će se složiti starije, ali i mlađe generacije, da je on bio najbolje što je Mostar i BiH dala.
Potvrđuju to i riječi jednog od ponajboljih mostarskih fudbalera Blaža Sliškovića, koji je za Mujića kazao kako je on najveći igrač s ovih prostora.
Nisu Mujića, bez razloga, prozvali za čudesnog igrača. U prilog te činjenice govori i podatak da je započevši fudbalsku karijeru u Veležu već sa 17 godina zaigrao za prvi tim, a u sezoni 1955./1956. postao i najbolji strijelac tadašnje Prve fudbalske lige i kapitan fudbalske reprezentacije Jugoslavije.
O njegovom fudbalskom putu vjerujem drugi će govoriti podrobnije, a ostaće upamćeno da je Mujić nastupao i za velike klubove, kao što su zagrebački Dinamo i francuski Bordeaux, ali da se, kao skoro svaki Mostarac, vratio u svoj grad, gdje je mlađim naraštajima nastavio prenositi svoje stečeno fudbalsko znanje i ljudsko i sportsko iskustvo.
Upravo te generacije mladih Mostara sjećaće ga se kako čovjeka na koje je prenosio svoj veliki uticaj da se što više uključe u fudbal i da se kroz njega izgrađuju kao sportisti i kao ljudi.
Svi mi ostali iza našeg Muhameda, siguran sam, sačuvaćemo ga u lijepoj uspomeni i dugom sjećanju i zahvaliti mu za sve što nam je dao sportu ovog grada.
Danas je grad Mostar izgubio jednoga velikog čovjeka i sportistu, i na kraju za sve učinjeno želim, u ime sugrađana, reći jednostavno jedno veliko hvala“, rekao gradonačelnik Ljubo Bešlić.
Ispred Sportskog saveza grada Mostara, o Mujiću je govorio Dženan Šuta.
„Muhamed Mujić je jedna od najvećih vertikala ovog grada, jer se u njemu sublimisalo sve ono što karakteriše istinske fudbalske veličine-izuzetna sportska i moralna ličnost. Malo je ko za života napravio tako veličanstvenu zadužbinu, po kojoj će se dugo pamtiti, kao što je naš Hamić. U svakoj sredini bio je izuzetno obljubljen i poštovan, uvažavana je svaka njegova riječ, jer je bila plod velikog životnog iskustva i samoprijegora. Imponovala je njegova maksimalna posvećenost Veležu, ali je pratio i podsticao i druge sportove u gradu Mostaru radujući se uspjehu svih sportista i sportskih funkcionera, jer su pripadali jednom krugu djelatnosti, bilo da je riječ o amaterskom ili profesionalnom sportu“, kazao je Šuta.
Ispred bivših igrača Veleža, od Mujića se oprostio Nusret-Dajdži Čerkić, istakavši da će ga njegovi saigrači pamtiti kao „centralnu polugu Veleža, sportistu izvanrednih predispozicija i umijeća“.
„Bez Mujića pedesetih godina prošlog vijeka, Velež je djelovao kao tijelo bez glave, bez obzira na svu požrtvovanost i ogromno zalaganje svih nas u timu. Svi smo bili svjesni koliko je odskako od prosječnostiu, ali smo, isto tako, bili zahvalni što ga imamo uz sebe. Nakon blistave fudbalske karijere, ostao je uz Rođene i povjerene su mu vrlo odgovorne funkcije direktora kluba i šefa stručnog štaba. Sa Sujemanom Repcom iznjedrio je sjajnu generaciju, koaj je sedamdesetrih godina prošlog vijeka žarila i palila po svim jugoslovenskim stadionima. Hamić će ostati ličnost kojoj ćemo se uvijek klanjati i poštovati ga“, rekao je Čerkić.
Telegrame saučešća i žal što ne mogu danas biti u Mostaru uputili su Veležove legende – Ivan Ćurković i Duško Bajević, koji su posebno naglasili da je otišao najveći fudbaler s ovih prostora.
